Ludbreški Haiku Stup

FALI

DOBITNIK PRIJELAZNOG HAIKU STUPA ZA 2015. GODINU

Čast mi je i zadovoljstvo proglasiti ovogodišnjeg dobitnika prijelaznog priznanja Ludbreški stup haiku pjesnika. To je po mom odabiru Milan Žegarac Peharnik. Milan Žegarac Peharnik rođen je 1956. u Samoboru. Prve literarne radove objavio je već kao osmoškolac. U Samoboru je poznat po oživljavanju starih običaja, zaštite starina i očuvanju okoliša i pokretač je udruge Oživljena povijest. Piše pjesme na kajkavskom i standardu od kojih s-u neke i uglazbljene te izvedene na Krapinskom festivalu. Objavio je Mali tematski rječnik samoborskog kajkavskog govora. Urednik je Zbornika Ogranka matice hrvatske u Samoboru, a objavio je i Knjigu recepata bake Ivke, te u suradnji sa Samoborskim muzejom izbor iz djela Hilariona Gašparotija CZVET SZVETEH, (CVET SVETEH) standardizacijom na suvremeni hrvatski jezik. Objavio je i knjigu pjesama Nebeški malar na kajkavskom. Samobor je uz Varaždin, Zagreb, Rijeku i Split već godinama centar haikua u Hrvatskoj. U njemu djeluju mnogi haiku pjesnici. Na neki način ja sam Ludbreški haiku stup dobio prerano, jer su ga prije mene zaslužili prerano umrli Darko Plažanin i Marinko Španović. Tu je, dakako i Milan Žegarac Peharnik. Milanov je rad u haiku neizmjeran. Kao mladi pjesnik u okviru samoborske pjesničke grupe Cantilly 1978./1979. izdaje haiku bilten. U novoosnovanoj pjesničkoj grup Katarza, kojoj je osnivač, od 1980.-1985. izdaju 7 haiku biltena. Godine 1990. izdaje vlastitu zbirku Snježna oluja u takozvanom grah-formatu. Iste je godine jedan od osnivača Hrvatskog haiku društva u Europskom domu u Zagrebu. Zajedno s Darkom Plažaninom 1993. pokreće Samoborske haiku susrete, tako da aktivno surađuje na svim dosadšnjim susretima, bilo kao organizator, pomoćnik glavnog urednika ili lektor za hrvatski jezik. Na trećim susretima osnovano je Društvo hrvatskih haiku pjesnika te istovremeno pokrenut časopis Haiku u kojem je bio jedan od sedam članova uredništva. lzdano je 10 brojeva časopisa a na zadnja 2 bio je glavni urednik. Godine 1994. objavljuje haiku zbirku žubor tišine. Više puta je nagrađivan za haiku u zemlji i inozemstvu, prisutan u zbirci Haiku iz rata kao i u zbirkama 7 puteva i 7 novih puteva, te u više antologija.

U Ludbregu, 13. lipnja 2015.
Ivo Markulin

Pjesniku, haiku pjesniku i uredniku Ivi Markulinu iz Samobora, dodjeljujem najviše priznanje za haiku poeziju u Hrvatskoj - LUDBREŠKI STUP HAIKU-PJESNIKA za 2014. g.

Ovo prijelazno priznanje osnovao je prof. Željko Funda iz Varaždina, kako bi se svake godine istaknuo i nagradio rad jednog člana jata hrvatskog haiku pokreta. U nekoliko proteklih godina hrvatski haiku izgubio je svoje velike hajđine; vrsnog pjesnika i urednika, varaždinca Zvonka Petrovića, japanologa i upornog do zvijezda, haiku pjesnika, urednika, književnika, akademika Devidća. Mladi i sasvim nenadano, ovozemaljski život napustili su haiku pjesnici Darko Plažanin i Marinko Španović, oboje iz Samobora, grada u kojemu je haiku pustio duboko i snažno korijenje. Darko Plažanin, uz Milana Žegarca Peharnika osnivač je Samoborskih susreta, važnih za promoviranje ove poezije. Također, ovi susreti važno su sastajalište hrvatskih haiku pjesnika, koji se iz godine u godinu vraćaju u Samobor, ne bi li podijelili informacije, surađivali, razmijenili i darovali svoje nove zbirke haiku poezije. Susreti kao takvi jačaju pokret, ljudi se vežu prijateljstvima i razmjenjuju mišljenja, pa tako virtualne veze među njima postaju stvarne. Odlaskom Darka Plažanina 2009. g. a Marinka Španovića 2011.g. nastala je praznina u hrvatskom haikuu općenito, koju nije moguće popuniti. Svojim majstorskim haikuima i uređivanjem, okupljanjem pjesnika, Darko je zapamćen u svijetu haiku poezije baš kao i Marinko koji je bio i vrsni prevoditelj. No, Samoborski susreti nisu pokleknuli, samoborci se nisu predali. Našao se tu Ivo Markulin, čovjek timskog pristupa ali i onaj koji će preuzeti stvari u svoje ruke i povesti započeto dalje. I ove godine niz haiku pjesnika iz Hrvatske i ostatka svijeta dobilo je Markulinove pozive za suradnju na našim najstarijim susretima, a potom i druženje u Samoboru. Pjesnici koji nisu mogli putovati, poštom su dobili svoje zbornike baš kao i inozemni suradnici. Time se promovira Hrvatska i hrvatski haiku u svijetu. Kako god teško bilo, ide se dalje. Također, kao predstavnik samoborskih susreta, Ivo Markulin putovao je Hrvatskom i svojim dolascima bio podrškom susretima pjesnika u drugim gradovima. Stup će biti u vlasništvu Ive Markulina iz Samobora godinu dana, kada će ga dodijeliti nekom od hrvatskih haiku pjesnika ili pjesnikinja koji će u tom periodu ostvariti značajne uspjehe pri promicanju hrvatskog haiku pjesništva u zemlji i svijetu.
Dubravko Korbus,
Ivanić Grad, lipnja mjeseca 2014.

Nositelj ludbreškog stupa za 2013. godinu je Dubravko Korbus iz Ivanić Grada!

Nije mi bilo teško donijeti ovu odluku, čak štoviše, mislim da je pjesnik koji je nositelj ovog Ludbreškog stupa haiku pjesnika za godinu 2013., za svoj rad trebao biti nagrađen i ranije. Trebalo je skrenuti pažnju na njegov doprinos hrvatskom haiku pokretu, ali i ono što je za haiku veoma važno, ili čak možda i najvažnije, na jednostavnost i skromnost, kojom djeluje. Na samozatajnost. Malo je takvih ljudi. Pjesnik je to čiji haiku uzimaju dah. Iznenade, zapljusnu, i ukažu meni kao čitateljici i slušateljici, jedan novi pogled, otvaraju jedan novi mostić prema običnim svakodnevnim pojavama i stvarima koje me okružuju. Zato mu hvala. Do sada je objavio dva autorska djela - Zbirku poezije, priča i haikua Danas je sunce veće nego jučer (2007.) te godine 2012., zbirku haiku poezije, senryua i tanki, Zapisi starog strašila, na hrvatskom i engleskom jeziku. Kao autor, pojavljuje se na drugim kloštranskim susretima, i odnosi prvu nagradu za haiku niz. Koliko znam, s haiku poezijom upoznao ga je kolega i prijatelj, Stjepan Rožić, i baš kao i Rožić, već prvim haiku pjesmama požnjeo je uspjeh, odnosno, već prvi zapisi njegovih haiku trenutaka doista su bili kvalitetni haikui. Te je dobitnik četrdesetak nagrada za haiku, senryu i tanku u Hrvatskoj i u svijetu. Jedan je od osnivača udruge "Tri rijeke" HPOI iz Ivanić Grada, gdje je u uredništvu časopisa IRIS i Antologije hrvatskog haiku pjesništva Nepokošeno nebo, urednik Kloštranskog haiku zbornika, a od ove 2013. godine i glavni i odgovorni urednik istog. Između ostalog, Dubravko svako ljeto provodi s haikuima poslanih na kloštranski natječaj, kako bi im dodijelio nagrade i pohvale. Ogroman je to i požrtvovan posao i nemojmo zaboraviti, da je Dubravko mlad, zaposlen te otac četvero djece. Želim da ovo priznanje bar malo, jednim malim dijelom bude riječ zahvale svih hrvatskih haiku pjesnika za ono što Dubravko Korbus čini za haiku poeziju; kako i koliko radi te bezuvjetno, priznanje za izuzetne haiku kojima nas dariva. I jasno, za gostoprimstvo kojim nas, uz ekipu iz Ivanić Grada, obasipa svake jeseni na jesenskim susretima haiku pjesnika u Kloštar Ivaniću. Dubravko Korbus, haiku pjesnik je koji doručkuje gledajući cvjetove slaka *, čovjek koji se pita treba li ga njegov bližnji **, daleko od prosudbe, osude i moraliziranja*** i napokon, on živi haiku životom i zna da je sve što opaža - haiku.
*Ja sam čovjek što/ doručkuje gledajući / cvjetove slaka (Basho)
** U kasnu jesen: / Tko li je taj moj susjed, / Kako li mu je? (Basho)
***Ne odlazi, ne- / lako slabo pjevaš, / Ti si moj slavuj. (Issa)
****Jesenski vjetar -/ Sve stvari što opažam: / sve je haiku. (Kyoshi)

Zlata Bogović, u Ludbregu, mjeseca lipnja 2013. g.

Obrazloženje

Prijelaznu nagradu "Ludbreški stup haiku pjesnika" za 2012. godinu dodjeljujem istaknutoj pjesnikinji i haiku pjesnikinji, Zlati Bogović iz Varaždina. Zlata Bogović, autorica je dvojezične zbirke haiku pjesama "Pjesma slavuja" , na hrvatskom i engleskom jeziku. Ovom je zbirkom objedinila svoj dugogodišnji rad te zbirku kao što je to uobičajeno, poslala na mnogu adresu u svijetu, kako bi potvrdila bogatstvo i ljepotu hrvatskog haiku pjesništva, ali i približila mu hrvatsku kulturu iz koje je hrvatski haiku izniknuo. Prilikom predstavljanja svoje zbirke, autorica je uspjela je okupiti dvjestotinjak ljudi i na taj način promovirati ne samo haiku pjesništvo, ne samo svoju lijepu knjigu, već ostatku svijeta predstaviti i kulturu svoga grada. Kao i haiku poeziju općenito. Novac od prodanih primjeraka zbirke darovala je u humanitarne svrhe. Nadalje, Zlata Bogović sudjeluje u radu svih hrvatskih haiku susreta i recitala, nagradivana je pjesnikinja u zemlji i inozemstvu. Svojim dolascima i suradnjom ona doprinosi ovomu što danas imamo i ponosno zovemo naš hrvatski haiku. 31. svibnja ove 2012.g. u Studijskoj čitaonici Gradske knjižnice "Metel Ožegović" grada Varaždina, promovirana je Antologija hrvatskog haiku pjesništva u kojoj je i gospoda Zlata predstavljena kao jedna od antologijskih autorica. Njen angažman i ovaj puta nije zakazao. Svojom radinošću, nesebičnošću i privrženošću haiku pjesništvu i svemu što se oko njega dogada, i ovaj puta se zapitala što mogu ja učiniti? Kako da i haiku, i antologiju i pjesnike podržim i da se javnosti prikažemo u što boljem svjetlu? I mada se u isto vrijeme u susjedstvu gradske knjižnice a pod istim krovom, Hrvatskog narodnog kazališta, održavala premijerna predstava, a bilo je i drugih događanja u tom gradu kulture, studijska čitaonica Gradske knjižnice Varaždin bila je puna, tražio se stolac više, dobrim dijelom upravo angažmanom gospode Bogović. Za kraj, haiku gospode Zlate, koji je po mom mišljenju, svevremen i nezaboravan, te nosi sva obilježnja majstorskog haikua, a koji su prepoznali i sami japanski majstori haikua te ga i nagradili:

Duboko u noć
konstruktor u penziji
osluškuje most.

Jednoga dana, svi ćemo mi biti u dubokoj noći, o kojoj ne znamo ništa. Neke mudrosti govore da smo sada, za svoga zemaljskoga života u dubokoj noći neznanja i strahova. Kao pjesnici, u svoja djela pretačemo ta naša osluškivanja naše nade... naše uspomene, sve što čini nas prije svega kao ljude. Baš kao što je i ponosni konstruktor osluškivao, neki drugi ljudi sutrašnjice će gledati u smjeru haiku mosta što ga danas mi gradimo, i osluškivati naše poruke, a taj naš most prema pjesnicima sutrašnjice, koji će nadajmo se, nositi naš haiku dalje, i ime Zlate Bogović ponosno će sjati na ovom ludbreškom haiku stupu. Jer je i njena kaplja pomogla tkati...

Ludbreg: 16. 06.2012.
Stup dodjeljuje nositelj; 2011/2012: Stjepan Rožić

Stjepan Rožić FALI

FALI.

Franjo Hrg

Drago mi je da u ime organizatora i svoje osobno mogu tradicionalno prelazni haiku stup Ludbreg za 2010 god. predati osobi iz ovoga kraja u kojem cijeli svoj životni vijek (rođen 1933.) i provodi. Također, kao i svoj radni vijek do umirovljenja, u okviru jezikoslovne struke djelatnošću u prosvjetnim obrazovnim ustanovama, kao i okviru glazbenih djelatnosti. Mogu se nabrojiti sadržaji mnogih aktivnosti: skladatelj, tekstopisac, prepjevatelj, me lograf, autor muzikoloških spisa i udžbenika, bavljenje umjetničkom fotografijom, dijalektologija i leksikografija, autorstvo i uređivalaštvo publicističkih i književnih priloga; zastupljen je u Hrvatskom biografskom leksikonu. Zagovornik je i pratitelj narječja i govora svoga kraja, neovisno o vrsti izričaja. Kao haiku pjesnik aktivno sudjeluje na haiku susretima: Ludbreg, Samobor, Krapina, Kloštar Ivanić i zastupljen je u publikacijama istih. Svojim djelovanjem potaknuo je i pjesnike mlađe generacije koji su krenuli u svijet haiku poezije. Izdao je, uz druge stihove, veći broj haiku zbirki, u prepoznatljivoj minimalističkoj formi na hrvatskom standardu, kajkavskom narječju i regionalnom lokalnom govoru, te i s prijevodima na strani jezik. Svoje haiku publikacije uvijek ima pri ruci i kolegijalno podjeljuje na haiku susretima. Dobivao je nagrade i plakete za svoje uratke. Molim ga da dođe i preuzme prelazni haiku stup Ludbreg za 2010. - to je Franjo Hrg, iz Ivanca.

Duško Matas

Duško Matas nositelj je LUDBREŠKOG STUPA HAIKU PJESNIKA za 2009. godinu

Mnogo je razloga za ovu odluku, no navela bih sljedeće:

• Haiku pjesnik

  Haiku piše od 1988. godine. Objavio je do sada samostalne knjige haiku-poezije Vodene trave (1991), Vrh planine/Mountain Top (1998), Ljubavna priča/Love Story (1999). Tragom njegovih haikua u Hrvatsku je doputovalo nekoliko međunarodnih nagrada koje su dijelom mozaika kojem danas s ponosom pripadamo svi mi (akademik Vladimir Devide: "Hrvatska je svjetska haiku velesila.")

• Haiku-prijatelj (kuyu)

  Svojim je radom u haiku-pjesništvo uključio i niz pjesnika i pjesnikinja te im pružio i pruža svesrdnu podršku.

• Urednik

  Do sada je uredio 14 zbirki haikua organiziranih u dvije dvojezične (hrvatski/engleski) knjige pod nazivom Sedam putova/Seven Ways (2000) i Novih sedam putova/Seven New Ways (2003). U pripremi za tisak je Olovka i kist (četverojezična zbirka: hrvatski, slovenski, engleski i japanski) s hajgama, koja također sadrži zbirke sedam autora. Također, uređivao i pojedinačne zbirke.

• Sudac

  Kao član prosudbenih komisija odazivao se na sve pozive za prosuđivanje haikua pristiglih na nagradne natječaje na projektima Ludbreg Rokovnik/Calendar te Kloštar Ivanić (haiku-natječaji na hrvatskom standardu te čakavskom narječju).

• Čovjek na svom haiku-putu

  Osluškujući i nesebično dijeleći svoja pjesnička, životna i profesionalna iskustva na razne je načine pomogao hrvatskom haikuu, bilo informirajući i povezujući pjesnike, bilo organizirajući niz okolnosti koje su pomagale hrvatskoj haiku- zajednici kao cjelini.

• Haiđin

  Teško je definirati što je zen, što je haiku i što je to što čini haiđina. Osjećam i znam, Duškovo mjesto je uz velika imena hrvatskoga haiđinstva. On je pjesnik koji ne samo da piše haiku, već je i čovjek kojemu je stalo do sveukupne dobrobiti. A dobro znamo da su odnosi među ljudima, pa tako i među pjesnicima s izuzetnim senzibilitetom haiku-pjesnika jedan od najvažnijih faktora na putu boljitka. Čovjek je koji voli haiku nadasve i njeguje ga na svoj osebujan način.

Zbog svega navedenog, a i zbog drugih osobina te aktivnosti LUDBRESKI STUP HAIKU PJESNIKA za godinu 2009. dodjeljujem Dušku Matasu iz Zagreba. Iskrene čestitke čovjeku koji čitav niz svojih titula ni ne spominje, koji u svojoj jednostavnosti značajno doprinosi povoljnom razvoju odnosa među haiku- pjesnicima, tim nježnim, krhkim i senzibilnim ljudima koji su se prihvatili tereta o kojima laici pojma nemaju.

U Ivanić gradu, mjeseca svibnja 2009. godine
Đurđa Vukelić-Rožić

LUDBREŠKI STUP HAIKU-PJESNIKA za 2008. godinu dodjeljujem gospođi Đurđi Vukelić-Rožić iz Ivanić Grada

U prvoj točki Povelje prijelaznoga priznanja nazvanog Ludbreški stup haiku-pjesnika njegov je utemeljitelj Željko Funda zapisao sljedeću rečenicu: Priznanje čini ime dobitnika koje se s godinom dodjele ugravira u Stup, a dobiva se za samoprijegorni rad i značajna postignuća na području haiku-poezije između dva ludbreška susreta. Ivanićgradska pjesnikinja i prevoditeljica Đurđa Vukelić- Rožić između dva je posljednja ludbreška susreta, od lipnja 2007. do lipnja 2008. hrvatski haiku zadužila mnogim djelima i na mnogo načina, među ostalim:

• nesebično se brinula o hrvatskome haikuu na mrežnim stranicama World Haiku Association
• promicala hrvatski haiku, prijevodima i organizacijom gostovanja hrvatskih haiđina u stranim časopisima (Shamrock Haiku Journal i dr.) te na brojnim međunarodnim natječajima za haiku širom svijeta
• prevodila na engleski, za dvojezična izdanja, knjige hrvatski autora (Šaran u oblacima Božene Zernec i dr.)
• započela i privodi kraju rad na novoj antologiji hrvatskoga haikua od godine 1996. naovamo
• (kruna svega!) kao glavna i odgovorna urednica potpisala prvi, netom izašli broj novoga hrvatskog časopisa za poeziju haiku pod imenom Iris u izdanju udruge Tri rijeke, Haiku-pjesnici Otoka Ivanića, Ivanić Grad, broj koji na impresivne 262 stranice donosi probrano mnoštvo recentnoga hrvatskoga haiku-stvaralaštva uz haikuu srodne forme te niz pratećih tekstova, eseja, prikaza i dr.

Sve to (uz mnogo drugoga čemu svjedoče manje-više svi sudionici zbivanja na domaćoj haiku-sceni!) više su nego dostatni razlozi koji me usmjeruju prema odluci da upravo Đurđi Vukelić-Rožić dodijelim Ludbreški stup haiku-pjesnika za 2008. godinu. Najiskrenije čestitke uz hvalu u ime svih kojih se svojom dobrohotnošću u svijetu haikua dotakla.

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.
Boris Nazansky

Boris Nazansky

Rođen je u Rijeci 16.srpnja 1953. godine. Diplomirani je inženjer kemije, zagonetač, novinar i pisac. Djetinjstvo je proveo u Varaždinu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1977. kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je asistent u Centru za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu i Rovinju (1977-80) gdje se bavio ekološkim istraživanjima i objavio (sa suradnicima) nekoliko stručnih radova.
Od 1968 godine bavi se enigmatikom. Objavio je više tisuća raznovrsnih zagonetaka u brojnim zagonetačkim i drugim listovima na hrvatskom, srpskom i slovenskom jeziku. Jedan je od osnivača Varaždinskoga zagonetačkog kluba Vazak (1971) kojemu je bio prvi predsjednik. Član je uprave poduzeća za izdavačku i tiskarsku djelatnost, trgovinu i usluge Zrenik u Zagrebu i glavni urednik zagonetačke revije Kvizorama.
Jedan je od sedam autora u zbirkama haikua Sedam putova (Zagreb, 2000) i Novih sedam putova (Zagreb, 2003).
Godine 1980. bio je pobjednik prve serije Kviskoteke, najpopularnijega hrvatskog televizijskog kviza.
Hobiji su mu enigmatika. film, znanstvena fantastika, te skupljanje stripova i anegdota. Od sedamdesetih godina piše, a od 1993. objavljuje haiku u raznim časopisima. Najpoželjniji suradnik i gost na susretima i zbornicima samoborskih, krapinskih i ludbreških haiku susreta. Pjesme haiku uvrštene su mu u izbor Nouvelles visions de guerre - 55 haikus de poetes croates (Nova viđenja rata - 55 haikua hrvatskih pjesnika) Patricka Blanchea (Montelimar, Francuska, 1993) antologiju hrvatskoga haiku pjesništva Vladimira Devidea (Zagreb 1996) Haiku World, An international Poetry Almanac Williama J. Higginsona (Tokyo, New York, London 1996) Timepeaces, Haiku Week At-a-glance 1997 Davida Priebea (Los Angeles, 1997) zbornik radova s 19. kajkavskog književnog natječaja Draga domaća rieč '99 (Ivanec 1999., regionalnu antologiju haikua Hvatanje sjenke vjetra / Catturare I' ombra del vento/ grasping the Shadow of Wind Mile Stamenkovića i Jadrana Zalokara (Rijeka 1999), Sto hrvatskih haiku (Zagreb 2000) te zbirkama i antologijama Nizozemske, Slovenije, Njemačke, Bugarske Srbije, Poljske, Amerike. Zbirka Vrč pun latica (Beograd 2005) i antologija Zvijezda do zvijezde naslovljene su upravo po njegovim stihovima. Bio je sudionikom Prvoga međunarodnog haiku-tabora Češnjev cvet- Sakura 2002 (Sevnica, Slovenija). Na međunarodnim natječajima za poeziju haiku u posljednjih je petnaestak godina osvojio tridesetak visokih nagrada, priznanja i pohvala; od toga osam prvih nagrada, a čak deset nagrada i priznanja u domovini haikua Japanu. Bio je član uredništva časopisa Haiku, glasila Društva hrvatskih haiku pjesnika iz Zagreba (2003 - 2006), član je uredništva Letni časi (Ljubljana, od 2005), te suurednik Haiku zbornika Ludbreg (2001 - 2007) a danas glavni urednik i Zbornika i Haiku kalendara Ludbreg. Živi i radi u Zagrebu, a posljednjih godina desna je ruka organizatorima ludbreških haiku susreta, ne samo u pripremama knjiga, već i udjelom u održavanju što punijeg značenja haiku stvaranja, kao i druženja. Hvala lijepo - do novih priznanja!

Zdenko Oreč
U Ludbregu, 9. lipnja 2007.

Ludbreški stup haiku pjesnika za 2006. godinu dodjeljujem gospodinu Zdenku Oreču

• zato što je pokrenuo Ludbreške haiku susrete, drugu takvu manifestaciju u Hrvatskoj,
• zato što je te susrete uvijek znao pretvoriti u okupljanje na koje haiku pjesnici uvijek rado dolaze,
• zato što je pokrenuo prvi međunarodni haiku natječaj u Hrvatskoj,
• zato što je napisao puno dobrih haikua i za njih zaslužio brojna priznanja,
• zato što je izdao nekoliko brojeva haiku kalendara,
• zato što je najbolji autor senrjua u Hrvatskoj,
• zato što je uspio ostati dijete, a da pri tom nije ništa manje odrastao čovjek.

U Varaždinu, 9. 6. 2006.
Željko Funda

PRELAZNI HAIKU TROFEJ ZA 2005. DODJELJUJE SE PROFESORU ŽELJKU FUNDI IZ VARAŽDINA

Obrazloženje

1. Željko Funda je sredinom sedamdesetih godina dva puta zamolio profesora Vladimira Devidea da u VARAŽDINSKOJ GIMNAZIJI svim zainteresiranim učenicima održi predavanje o japanskoj kulturi i haiku poeziji, što je profesor Devide i učinio.
2. Željko Funda mi je dao ideju za izdavanje časopisa HAIKU koji je, kao što znamo, počeo izlaziti u Varaždinu u proljeće 1977. godine.
3. Željko Funda bio je prvi urednik časopisa HAIKU.
4. Željko Funda je primio niz nagrada na međunarodnim natječajima za haiku poeziju. Među ostalim i limenke s japanskim čajem na kojima je tiskan njegov haiku.
5. Željko Funda je dobio i niz nagrada na lokalnim natječajima za haiku poeziju.
6. Željko Funda često puta u Varaždinu organizira manifestacije kojima se popularizira haiku poezija.

Zaključak

Imajući sve to u vidu, očito je da profesor Željko Funda ima velike zasluge za razvoj i populariziranje haiku poezije, i zbog toga mu se dodjeljuje zaslužni haiku trofej za 2005. godinu.
U Varaždinu, 7. lipnja 2005.
Zvonko Petrović

PRELAZNI HAIKU TROFEJ ZA 2004.DODJELJUJE SE PROFESORU ZVONKU PETROVIĆU IZ VARAŽDINA

Obrazloženje

1. Zvonko Petrović bio je nakon Dubravka Ivančana jedan od prvih koji je u nas počeo pisati i objavljivati haiku poeziju na hrvatskom jeziku i tiskati zbirke takvih svojih pjesama.
2. Zvonko Petrović bio je pokretač i najviše je zaslužan za izlaženje našega prvog časopisa specijaliziranog za haiku koji je od 1976. do 1981. godine izlazio u Varaždinu. Taj je časopis bio visoko ocijenjen u knjizi Williama Higginsona THE HAIKU HANDBOOK, a - koliko je meni poznato - bio je to uopće prvi takav časopis u Europi.
3. Zvonko Petrović bio je među prvim našim haiku pjesnicima koji su na međunarodnim natječajima za haiku poeziju primili visoke nagrade.
4. Zvonko Petrović aktivno surađuje i djeluje na području haiku pjesništva u Hrvatskoj.

Zaključak

Iz navedenoga je razvidno da profesor Zvonko Petrović ima neprolazne zasluge za razvoj haiku pjesništva u Hrvatskoj pa mu se stoga dodjeljuje zasluženi haiku trofej za 2004. godinu za zasluge na području širenja haiku pjesništva u nas.

U Zagrebu, 10. lipnja 2004. godine
Vladimir Devide
Počasni predsjednik Društva hrvatskih haiku pjesnika
Savjetnik WORLD HAIKU ASSOCIATION
Počasni član njemačkog DEUTSCHE HAIKU* GESELLSCHAFT

Povelja prijelaznog priznanja

Ludbreški stup haiku pjesnika

1. Priznanje čini ime dobitnika koje se s godinom dodjele ugravira u Stup, a dobiva se za samoprijegorni rad i značajna postignuća na području haiku poezije između dva ludbreška susreta.
2. Ludbreški Centar Kovačič, sponzor priznanja, izradit će stup od neoksidirajućeg metala visok oko 40 cm prema svome nahođenju. Ludbreško Pučko otvoreno učilište "Dragutin Novak " će svake godine dati ugravirati ime dobitnika priznanja.
3. Priznanje se dodjeljuje svake godine u Ludbregu prigodom Ludbreških haiku susreta.
4. Dobitnik priznanja sam određuje dobitnika priznanja za sljedeću godinu i u dogovoru s organizatorom daje ugravirati ime novog dobitnika s godinom dodjele u Stup.
5. Ludbreški stup haiku pjesnika ostaje kod dobitnika godinu dana, kad prelazi u ruke novog dobitnika.
6. Dobitnik priznanja može biti samo hrvatski državljanin. Iznimno, za izuzetan doprinos haiku poeziji može se nagraditi inozemni državljanin. Počasno priznanje u tom slučaju je replika originalnog stupa.
7. Utemeljitelj je izabrao za dobitnika prvog priznanja gospodina Vladimira Devidea, osobu bez koje hrvatske haiku poezije i njenih velikih uspjeha u svijetu ne bi bilo.
8. U šupljinu Stupa mogu se stavljati odluke o novom dobitniku, raznovrsni zapisi, sjećanja, utisci itd. u vezi s priznanjem i manifestacijom.
9. Kad se Stup potpuno ispuni imenima, on prelazi u vlasništvo organizatora, Pučkog otvorenog učilišta "Dragutin Novak koji će se pobrinuti za novi stup.
10. Utemeljitelj priznanja je Željko Funda, Varaždin.

Utemeljitelj priznanja
Željko Funda
2. lipnja 2003.